Ona ima prodorno plave oči pa kada te pogleda izgleda kao da ti prodire direktno u dušu; još jedan razlog da se ljudi osećaju neprijatno u njenoj blizini. Iskreno ponekad bi je se čak i ja uplašila. Njena seda kosa i ten boje snega činile su da izgleda kao utvara, naročito kada je napadnu sećanja.
Dešava se da Angelika šeta kroz selo svojim pogrbljenim staračkim hodom. Sa osmehom na usnama i ljubaznim pogledom pozdravi svakog; čini se da bi tim blagim licem i toplim osmehom istopila i najtvrđe srce, a onda, odjednom stane u mestu, ispravi se kao strela i počne da izgovara nešto nerazgovetno „ Priđeš absar polom stro iti ne has Freja nsnd da ndji ne jaja mogu“. Koliko god je dozivao ili drmusao u tom trenutku nebi dobio nikakvu reakciju osim tog mumlanja. Lice bi joj se u tom trenutku izobličilo u nedefinisanu mešavinu mržnje i bola. Imao bi osećaj kao da ćete u istom trenutku polomiti kao grančicu i uleteti u tvoje naručje i plakati kao malo dete. U takvim trenutcima svi bi pobegli od nje jedino sam se ja usiđivala da ostanem do kraja iako mi se srce cepalo jedino što sam mogla je da čekam. Kada bi se povratila uvek bi rekla „ napala su me sećanja“.
Kao što sam već spomenula Angelika se nalazila sa mojom majkom u Pećini Tajni kada je ona uspela da pronađe način za povratak asimilovanih. Uputstvo se nalazilo u spisima Drevnih kao što je i predpostavila ali samo su posebne osobe mogle to da učine. Među prisutnima su se našla dva dobrovoljca Dorotos i Marteš koji su rešili da dovedu bezimenog kako bi testirali ovo otkriće. Napustili su pećinu a noći i dani su se smenjivali, prošlo ih je ukupno 7 pre nego što se Dorotos vratio. Na ulazu u pećinu ga je zatekla Angelika koja je te noći stražarila. Dorotos se doteruao do nje a onda se srušio. Unela ga je u biblioteku gde se nalazila Freja. Bio je potpuno bled kao da u njegovom telu nema ni kapi krvi. Razčistile su jedan kameni sto i smestile ga na njega a onda je Freja počela da ga pregleda. Kažu da je moja majka imala lekoviti dodir zbog čega su svakog ko je bolestan ili povređen dovodili njoj. Odeća mu je bila potpuno mokra, imao je temperaturu i buncao „ moram ahhaam spas kham martš kahah kasn“ sve što bi izgovorio prekidali su napadi kašlja. Majka je zaključila da je pokisao i spremila čaj, zatim mu je prišla, podigla glavu, i lagano sipala gutljaj po gutljaj čaja u grlo.
https://www.facebook.com/bezimenibyljubicamajstorovic?ref=hl
Dešava se da Angelika šeta kroz selo svojim pogrbljenim staračkim hodom. Sa osmehom na usnama i ljubaznim pogledom pozdravi svakog; čini se da bi tim blagim licem i toplim osmehom istopila i najtvrđe srce, a onda, odjednom stane u mestu, ispravi se kao strela i počne da izgovara nešto nerazgovetno „ Priđeš absar polom stro iti ne has Freja nsnd da ndji ne jaja mogu“. Koliko god je dozivao ili drmusao u tom trenutku nebi dobio nikakvu reakciju osim tog mumlanja. Lice bi joj se u tom trenutku izobličilo u nedefinisanu mešavinu mržnje i bola. Imao bi osećaj kao da ćete u istom trenutku polomiti kao grančicu i uleteti u tvoje naručje i plakati kao malo dete. U takvim trenutcima svi bi pobegli od nje jedino sam se ja usiđivala da ostanem do kraja iako mi se srce cepalo jedino što sam mogla je da čekam. Kada bi se povratila uvek bi rekla „ napala su me sećanja“.
Kao što sam već spomenula Angelika se nalazila sa mojom majkom u Pećini Tajni kada je ona uspela da pronađe način za povratak asimilovanih. Uputstvo se nalazilo u spisima Drevnih kao što je i predpostavila ali samo su posebne osobe mogle to da učine. Među prisutnima su se našla dva dobrovoljca Dorotos i Marteš koji su rešili da dovedu bezimenog kako bi testirali ovo otkriće. Napustili su pećinu a noći i dani su se smenjivali, prošlo ih je ukupno 7 pre nego što se Dorotos vratio. Na ulazu u pećinu ga je zatekla Angelika koja je te noći stražarila. Dorotos se doteruao do nje a onda se srušio. Unela ga je u biblioteku gde se nalazila Freja. Bio je potpuno bled kao da u njegovom telu nema ni kapi krvi. Razčistile su jedan kameni sto i smestile ga na njega a onda je Freja počela da ga pregleda. Kažu da je moja majka imala lekoviti dodir zbog čega su svakog ko je bolestan ili povređen dovodili njoj. Odeća mu je bila potpuno mokra, imao je temperaturu i buncao „ moram ahhaam spas kham martš kahah kasn“ sve što bi izgovorio prekidali su napadi kašlja. Majka je zaključila da je pokisao i spremila čaj, zatim mu je prišla, podigla glavu, i lagano sipala gutljaj po gutljaj čaja u grlo.
https://www.facebook.com/bezimenibyljubicamajstorovic?ref=hl