Pećina Tajni bila je dobro sakrivena sve što bi običan čovek video bila su brda prepuna drveća. Nije postojala čak ni zemljana staza koja bi ukazivala da je tuda neko prošao. Samo je mali broj ljudi znao šta da traži. Prelomljenu grančicu tu i tamo koja bi pokazivala smer kojim treba ići. Čak iako bi nekako zalutala/o do ulaza u pećinu nebi ga videla/eo. Gusto žbunje i razgranato drveće dobro ga je skrivalo. Kao da je sama priroda sklopila pakt sa Drevnima da večno čuva njihovu tajnu. Ako si znala/o u koji žbun da gledaš videla/o bi prolaz u koji si mogla/ao da se zavučeš i puzeći dođeš do ulaza. Sama pećina predstavljala je zidove hrama a kada bi ušla/ao u nju ugledala/ao bi jezerce i to bi čini se bilo sve. Gore na vrhu pećine nalazio se majušni otvor kroz koji je prolazio zrak svetlosti a po jezeru su plutali lokvanji. Delovalo je kao da je to sve, a zapravo je postojalo mnogo prolaza koji su vodili dublje u pećinu. Na lokvanjima su se nalazili simboli koji su se mogli videti samo kada svetlost padne na njih. Svaki lokvanj imao je putokaz za odredjenu sobu. Na primer ako bi tražila/io biblioteku trebala/o bi da osvetliš lokvanj na kome se nalazi knjiga i strelica koja je pokazivala ka zidu pećine. Potom bi uzela/o lokvanj i prateći smer koji pokazuje krenula/uo ka zidu pećine i prislonila/o ga na mesto za lokvanj. Ako ispružiš ruku dok hodaš i napipaš zid kada mu pridješ osetila/o bi mali prorez pod prstima. To je mesto na koje se lokvanj prislanja a onda se na tom mestu zid razmiče i otvara se prolaz. Ali sve što možeš da vidiš je još jedna prostorija i novi zid. Tek kada vratiš lokvanj u jezero tako da zrak svetlosti ponovo padne na njega i taj drugi zid se razmiče otvarajući ti prolaz ka hodniku. Jedino osvetljenje prolazilo je kroz rupe koje su se nalazile na plafonu pećine tako da bi ovim hodnikom mogla/ao da prolaziš samo tokom dana. Na kraju hodnika te ponovo čeka zid; na podu te čekaju kamenčići sa slovima a na zidu se nalaze prorezi u koje smeštaš te kamenčiće. Kada na ovaj način ispišeš svoje ime ređajući kamenčiće sa slovima u proreze prolaz će se otvoriti ako ti je dozvoljen pristup prostoriji i naćićeš se u prostoriji prepunoj spisa, dokumenata, knjiga, slika ukratko svega što je moralo biti sakriveno kako bi preživelo Veliko Ćišćenje. To je mesto na kom sam se rodila.
Onog trenutka kada je moja majka zakoračila u Pećinu Tajni svaki njen kontakt sa spoljnim svetom je nestao. Provodila je vreme istražujući spise Drevnih u nadi da će otkriti način da povrati asimilovane.
U međuvremenu moj otac je vodio rat sa Moranom gubeći na stotine ljudi. Postepeno se povlačio ka Pećini Tajni neznajući da se tamo nalazi Freja. S obzirom da je izgubio veliki broj ljudi želeo je da se skloni u hram kako bi on i njegovi ratnici mogli da se odmore i prikupe snagu za nastavak borbe. Takođe se nadao da će stupiti u kontakt sa ostalim Prvobitnima kako bi se priključili borbi.
Freja i petnestak ljudi nalazili su se i dalje u pećini. Tu su bile žene koje će joj pomoći tokom porođaja a među njima se nalazila i moja kuma Angelika jedini preostali svedok događaja. Angelika je bila najbolja ratnica i iako je želela da ostane sa Velesom na njegove insistiranje pošla je sa Frejom kako bi je zaštitila u slučaju da Morana uspe da ih pronađe. Ona je odana, borbena jedna od onih žena koje nikada nebi pogazile svoju reč. Bolno iskrena, bez dlake na jeziku. Onima koji je nepoznaju delovala je grubo a zbog njene iskrenosti ljudi su je izbegavali, ali nju to nije doticalo. „ Draga Mokoš iskrenost je ogledalo koje ti pokazuje ko si bez maske. Neki ljudi vide svoj odraz i odluče da promene ono što im se nesviđa u njemu. To su ljudi koje trebaš da držiš u svojoj blizini jer ćeš samo uz njih moći da napreduješ i da se razvijaš. Drugi ljudi će primetiti svoje mane i biće im neprijatno ali će se pred svetom ponašati kao da one nepostoje i uporno će isticati svoje vrline kako se te mane nebi videle. To su oni koje ljudi nazivaju hvalisavcima. Imaš i onu grupu ljudi koje svi vole oni ćese pogledati u ogledalo ali neće znati šta da misle jer oni nemaju svoje mišljenje. Ono zavisi od okoline u kojoj se nalaze. I zato su svima dragi jer nikada nepostavljaju pitanja, sa svima se slažu. Ako mene pitaš to nije život to je Asimilacija. A imaš i onu najveću grupu ljudi koja ćese pogledati u ogledalo i reći ne to nisu moje mane to su mane nekog drugog i napadaće tog drugog praznim rečima i mislima. Zašto bi mene doticale prazne reči i misli“. To je Angelikina fiozofija i nje se drži celog života.
https://www.facebook.com/bezimenibyljubicamajstorovic?ref=hl
Onog trenutka kada je moja majka zakoračila u Pećinu Tajni svaki njen kontakt sa spoljnim svetom je nestao. Provodila je vreme istražujući spise Drevnih u nadi da će otkriti način da povrati asimilovane.
U međuvremenu moj otac je vodio rat sa Moranom gubeći na stotine ljudi. Postepeno se povlačio ka Pećini Tajni neznajući da se tamo nalazi Freja. S obzirom da je izgubio veliki broj ljudi želeo je da se skloni u hram kako bi on i njegovi ratnici mogli da se odmore i prikupe snagu za nastavak borbe. Takođe se nadao da će stupiti u kontakt sa ostalim Prvobitnima kako bi se priključili borbi.
Freja i petnestak ljudi nalazili su se i dalje u pećini. Tu su bile žene koje će joj pomoći tokom porođaja a među njima se nalazila i moja kuma Angelika jedini preostali svedok događaja. Angelika je bila najbolja ratnica i iako je želela da ostane sa Velesom na njegove insistiranje pošla je sa Frejom kako bi je zaštitila u slučaju da Morana uspe da ih pronađe. Ona je odana, borbena jedna od onih žena koje nikada nebi pogazile svoju reč. Bolno iskrena, bez dlake na jeziku. Onima koji je nepoznaju delovala je grubo a zbog njene iskrenosti ljudi su je izbegavali, ali nju to nije doticalo. „ Draga Mokoš iskrenost je ogledalo koje ti pokazuje ko si bez maske. Neki ljudi vide svoj odraz i odluče da promene ono što im se nesviđa u njemu. To su ljudi koje trebaš da držiš u svojoj blizini jer ćeš samo uz njih moći da napreduješ i da se razvijaš. Drugi ljudi će primetiti svoje mane i biće im neprijatno ali će se pred svetom ponašati kao da one nepostoje i uporno će isticati svoje vrline kako se te mane nebi videle. To su oni koje ljudi nazivaju hvalisavcima. Imaš i onu grupu ljudi koje svi vole oni ćese pogledati u ogledalo ali neće znati šta da misle jer oni nemaju svoje mišljenje. Ono zavisi od okoline u kojoj se nalaze. I zato su svima dragi jer nikada nepostavljaju pitanja, sa svima se slažu. Ako mene pitaš to nije život to je Asimilacija. A imaš i onu najveću grupu ljudi koja ćese pogledati u ogledalo i reći ne to nisu moje mane to su mane nekog drugog i napadaće tog drugog praznim rečima i mislima. Zašto bi mene doticale prazne reči i misli“. To je Angelikina fiozofija i nje se drži celog života.
https://www.facebook.com/bezimenibyljubicamajstorovic?ref=hl